NAPREDNE VERBALNE VJEŠTINE U SAVJETOVANJU

 

Uvod

Bez umijeća komuniciranja svatko bi bio tek otok odvojen od svih drugih, istih takvih otoka.

(The Language of Animals)

Svaki pokušaj komunikacije osnovni je oblik „ljudskog ponašanja koji proizlazi iz potrebe za povezivanjem i interakcijom s drugim osobama. Kvalitetu komunikacije određuju: komunikacijska sloboda, komunikacijska neugroženost, tolerancija i socijalna osjetljivost, stjecanje i vježbanje unutarnje kontrole, pismenost u komunikaciji, zajedništvo, suradnja, razumijevanje i poštovanje drugih, sposobnost empatije, uvažavanje razlika.“ (Zrilić 2010: 231). Upravo je komunikacija alat kojim se pojedinca može podsjetiti kako se životni problemi mogu rješavati na mnogo načina, a savjetovanje je jedan od njih. Komunikacija u savjetovanju može biti i verbalna i neverbalna, a započinje prvim međusobnim susretom.

U želji da nam pobliže pojasne termin savjetovanja, Janković (1997) ga definira kao metodu pružanja pomoći trenutačno neuspješnim osobama u njihovom osobnom rastu, razvoju, sazrijevanju i prilagođavanju životnim uvjetima radi njihova osposobljavanja za samostalno rješavanje aktualnih i budućih problema, a Nelson-Jones (2007) kao psihički proces koji uključuje kretanje unutar i između savjetovatelje i klijentove psihe. Shodno tome Kraljević (2007) savjetodavni rad povezuje sa psihotarapeutskim radom naglašavajući razlike: dok psihoterapija teži mijenjanju temeljne strukture ličnosti, ciljevi su savjetovanja usmjereni na poticanje rasta i razvoja ličnosti i više se odnose na trenutno stanje osobe koja je u procesu.[1]

Vračić (2007) pod savjetovanjem podrazumijeva pružanje pomoći pojedincima u suočavanju s poteškoćama svakodnevnog življenja, te osposobljavanje pojedinca za što uspješnije samostalno suočavanje s budućim životnim poteškoćama, koristeći pri tom sve svoje raspoložive potencijale. Arambašić (Arambašić, 1996; prema Vračić, 2007) navodi da je savjetovanje proces koji pomaže ljudima da se promijene a ta se promjena može očitovati od toga da netko bolje nešto razumije, pa sve do toga da dođe do promjene u načinu nečijeg razmišljanja, osjećanja i postupanja. Ukratko, savjetovanje se može promatrati kao oruđe razvoja, promjene i poboljšanja u životu pojedinca. Dakle, u savjetodavnom procesu, vješti savjetovatelj može pomoći klijentima koji se žele razviti i napraviti promjene u svojim životima.

Povezujući savjetovanje s odgojiteljskom strukom, pod savjetovanjem roditelja se podrazumijevaju situacije u kojima odgajatelj pruža podršku i pomoć roditeljima djece rane i predškolske dobi u osiguravanju primjerenih uvjeta  za njihov optimalan rast i razvoj (Skočić Mihić i sur., 2013). Odgajatelj nije terapeut, ali stručnim osposobljavanjem stječe kompetencije koje mu omogućuju provođenje savjetovanja s roditeljima. Svaki savjetovatelj mora proći odgovarajuću specifičnu edukaciju koju je moguće razdijeliti na četiri osnovna segmenta, a to su teorijska edukacija, rad na sebi, vježbanje vještina potrebnih za vođenje procesa savjetovanja te primjena svladanih vještina uz stalno praćenje i pomoć supervizora u razvoju osobnih sposobnosti, stečenih vještina i znanja iz odgovarajućeg područja (Janković, 1997, prema Debelić, 2012).

 

 

Napredne verbalne vještine u savjetovanju

Komunikacijske vještine koje se predlažu unutar savjetodavnog rada pomažu odgajatelju da takav način komunikacije koristi kao strategiju pri pristupu roditelju. Prema Jankoviću (1997) savjetovatelj se može koristiti sljedećim komunikacijskim aspektima savjetovanja: strpljivo i aktivno slušanje, postavljanje pitanja samo da bi ubrzao iznošenje poteškoća, smanjio strah subjekta procesa savjetovanja, pomogao u izražavanju i jasnijem prikazivanju problema, potaknuo verbalizaciju onih aspekata problema do kojih osoba sama nije doprla ili prema njima ima određene otpore, pomaže osobi u izboru solucija bez nametanja, konstatira pozitivne pomake i potiče ih kako bi pojačao motivaciju, podržava i potiče kreativnost, aktivitet i samostalnost subjekta (Kordić 2013:18).

Za razliku od Jankovića, Hackney i Cormier (2012) navode dvije razine verbalnih vještina: osim osnovnih verbalnih vještina u savjetodavnom radu prikazuju i napredne verbalne vještine kojima bi svaki savjetovatelj trebao raspolagati. Ukratko prikazuju rezimiranje, ohrabrivanje, konfrontaciju ili postavljanje izazova, tumačenje, usmjeravanje i davanje informacija kao nužne napredne vještine. Slično tome, autori Smaby i Cleborne (2006) navode (čak) devet naprednih vještina u savjetovanju opisanima pod naslovima Understanding i Acting. Redom su to: neposrednost, identificiranje osnovnog problema, poduzimanje mjera, osvrt na osjećaje, ponašanje na brižan način, odlučivanje, biranje i identifikacija rečenica, postizanje sporazuma, uvođenje rokova i pregled djelovanja i ponašanja za dolazak do određenog cilja.

Što se tiče naprednih verbalnih vještina, prema Hackneyju i Cormier (2012) prva od njih je rezimiranje. Rezimiranjem se povezuju dijelovi klijentove priče koji otkrivaju proturječnosti u njegovu načinu razmišljanja, osjećajima ili procjenama. Njime savjetovatelj ne pokušava spojiti sve pojedinosti iz razgovora već se usmjerava na neke aspekte klijentove priče. Rezimiranjem osjećaja potiče se klijentovo dublje istraživanje istih, a rezimiranjem sadržaja pomiče se klijenta prema uvidu, ponovnoj procjeni ili reviziji događaja. Rezimiranjem se pomaže klijentu da poveže svoje izjave koje se tiču osjećaja, svoje misli, da prepozna svoje ponašajne i interpersonalne obrasce.

Druga je napredna vještina ohrabrivanje, čiji je cilj pružanje podrške i poručivanje klijentu da ima vještinu ili sposobnost nešto učiniti. Bitno je izabrati pravi trenutak: savjetovatelj klijentu ne može ukazati da bi na neki način mogao biti drukčiji ako ovaj nije spreman na mijenjanje. Ohrabrujuće reakcije često se javljaju u obliku izjava „Mogli biste…“ ukoliko je klijent spreman reagirati kako je predloženo znajući da će taj prijedlog dovesti do promjene u njegovu životu.

Konfrontacija ili postavljanje izazova sljedeća je napredna verbalna vještina. Nakon uspostavljanja povjerenja klijenta i odgajatelja, konfrontacija je djelotvorna u slučajevima kada klijent ima određen doživljaj, ali ne priznaje postojanje neke okolnosti, vjerovanja ili osjećaja koji je dio njegova problema. Ukratko, klijenti imaju slijepe pjege u svom mišljenju i doživljavanju, primjerice kada govore o svojoj stidljivosti ali je opisuju na nestidljiv način.

Slijedi tumačenje ili interpretacija koja može biti ponuđena klijentu ili tražena od strane klijenta, a namjera je usmjeriti klijentovo shvaćanje neke situacije, osobe ili procesa u drugom pravcu ili na drugu razinu. Prema Hackneyju i Cormier (2012) savjetovateljevo tumačenje mora ispunjavati četiri uvjeta:

  1. Mora biti jednako logično objašnjenje kao ono koje nudi klijent.
  2. Mora u određenoj mjeri odgovarati istini.
  3. Mora mijenjati način gledanja od negativnog prema pozitivnom.
  4. Mora klijentu nuditi način reagiranja na problem kojim će on biti uspješno uklonjen.

Peta napredna verbalna vještina je usmjeravanje, a odnosi se na „zadavanje zadataka koje treba izvršiti ili o kojima treba razmisliti i to na točno određen način“ (Hackney i Cormier 2012: 34). Drugim riječima, savjetovatelj klijentu daje domaće zadaće koje će mu pomoći u stjecanju ili usavršavanju određene vještine: „Voljela bih da do našeg sljedećeg susreta bilježite…“

Davanje informacija šesta je napredna verbalna vještina. U samom procesu savjetovanja ono je nešto rjeđe jer se time savjetovatelj stavlja u ulogu autoriteta. Međutim, ukoliko savjetovatelj želi „klijentu predložiti različite mogućnosti glede odnosa s drugim ljudima, postupaka ili planiranja“ (Hackney i Cormier 2012: 35), može to učiniti davanjem informacija o različitim dostupnim uslugama, tekstovima namijenjenim samopomoći: „Postoji nekoliko internetskih stranica koje nude korisne podatke…“

 

 

Primjena naprednih verbalnih vještina u radu odgajatelja

Zašto je savjetovanje u radu odgajatelja bitno? Prva stvar, odgajatelj koristi elemente savjetovanja u individualnim razgovorima s roditeljima, na roditeljskim sastancima i u timskom radu sa stručnim suradnicima. Drugo, on osim roditelja najbolje poznaje dijete pa je bitno da sudjeluje u procesu savjetovanja svojim zapažanjima. Treće, odgajatelj prepoznaje i razumije važnost kvalitetne suradnje s roditeljima i stručnim suradnicima, a diplomskom razinom studija[2] stječe i razvija vještine potrebne za savjetovanje.

Poželimo li povući paralelu sa stanjem u praksi, usmjerit ćemo se na Agenciju za odgoj i obrazovanje koja promovira razvoj komunikacijskih vještina putem on-line obrazovanja. Na stranicama AZOO-a[3] navode se razlozi za rezimiranje (koje oni nazivaju i parafraziranjem):

  • „Ukoliko smisao svog izlaganja govornik vidi drugačije, bit će potaknut da to ispravi, a slaže li se, potvrdit će tumačenje slušača.
  • Pojašnjava se tema izlaganja.
  • Sažimanjem pokazujete da cijenite svog sugovornika.
  • Smanjuju se moguća napetost ukoliko u priči ima previše emocija.
  • Sadržaj razgovora postaje jasan za onog koji parafrazira ili čak za oba sugovornika.
  • I ne manje važno: Prilikom vašeg rezimiranja govornik može dobiti poticaj za proširenje svog izlaganja, npr. neku novu ideju, koju će prilagoditi osnovnoj informaciji.“ (http://www.azoo.hr/images/AZOO/Ravnatelji/RM/RAZVOJ_KOMUNIKACIJSKIH_VJESTINA_-_PRIRUCNIK_TEORIJSKI_MODUL.pdf, str. 7).

Navodi se dalje kako tehniku rezimiranja treba primijeniti samo u složenim problemskim situacijama, odnosno samo onda kad želimo jasno utvrditi što govornik osjeća i želi reći. Ukoliko bismo rezimiranje koristili u jednostavnim situacijama poput: A: „Koliko je sati?“ B: „Koliko vidim, ti želiš znati u kojem smo dijelu dana….“, sugovornik bi izgubio želju za daljnjom komunikacijom. Osim ove napredne verbalne vještine, na stranicama AZOO-a ne nalazimo opisa drugih naprednih vještina. Za istima moramo posegnuti u vodič Savjetovatelj stručnjak autora Hackneyja i Cormier. Diplomskom razinom studija odgajatelji stječu odgovarajuće kompetencije za provođenje savjetovanja, ali se napredne verbalne vještine moraju (razvijati i) usavršavati tijekom cijeloga života. „Sustavnim radom na sebi, na razvoju svojih pozitivnih osobina ličnosti, kompetencija potrebnih u radu s roditeljima, odgajatelji osnažuju sami sebe za što kvalitetniji savjetodavni rad“ (Debelić 2012: 14). Možemo reći da se s većim brojem odgajatelja na diplomskome studiju proporcionalno povećava količina pridane pažnje savjetodavnome radu, što ukazuje na bolje sutra.

Na temelju osobnih iskustava i spoznaja koje sam stekla razgovorom i raspravama tijekom nastave, primjena naprednih verbalnih vještina u hrvatskim vrtićima nije dosegnula zavidnu razinu. Premala osviještenost odgajateljica o istima i saznanja o savjetovanju nakon završenog dvogodišnjeg ili trogodišnjeg stručnog studija dovela su do minimalne ili nikakve primjene savjetovanja u radu. Samim time, ne osvještava se ni potrebne kompetencije za savjetodavni rad s roditeljima, a jedina je svijetla točka povećanje upisa odgajateljica na diplomski studij u cijeloj zemlji. Vrijeme će pokazati uspješnost usvajanja znanja na tome području.

 

Zaključak

Iako je savjetodavni rad odgajatelja u Hrvatskoj tek „pokucao na vrata“, broj dostupne literature na hrvatskome jeziku sve je veći. Diplomskom razinom studija odgajatelji dobivaju saznanja o savjetovanju s roditeljima, a sve daljnje vještine i informacije u mogućnosti su naučiti putem online izvora na engleskome jeziku (vidi popis literature) ili spomenutih knjiga autora Hackneyja i Cormier, Jankovića, Nelson-Jonesa. Valja svakako spomenuti i diplomske radove odgajateljica koje su u proteklih šest godina završile diplomsku razinu studija i time pridonijele osvještavanju teme.

Od naprednih verbalnih vještina Hackney i Cormier (2012) navode rezimiranje, ohrabrivanje, konfrontaciju ili postavljanje izazova, tumačenje, usmjeravanje i davanje informacija. Rezimiranjem se povezuju dijelovi klijentove priče koji otkrivaju proturječnosti u njegovu načinu razmišljanja, osjećajima ili procjenama, odnosno savjetovatelj se usmjerava samo na neke aspekte klijentove priče. Ohrabrivanju je cilj pružanje podrške i poručivanje klijentu da ima vještinu ili sposobnost nešto učiniti, ali je vrlo bitno izabrati pravi trenutak. Što se tiče konfrontacije, ona je djelotvorna u slučajevima kada klijent ima određen doživljaj, ali ne priznaje postojanje neke okolnosti, vjerovanja ili osjećaja koji je dio njegova problema. Slijedi tumačenje ili interpretacija čija je namjera usmjeriti klijentovo shvaćanje neke situacije, osobe ili procesa u drugom pravcu ili na drugu razinu. Peta napredna verbalna vještina je usmjeravanje, a odnosi se na „zadavanje zadataka koje treba izvršiti ili o kojima treba razmisliti i to na točno određen način“ (Hackney i Cormier 2012: 34). Davanje informacija, kao posljednja napredna vještina, nešto je rjeđe. Međutim, ukoliko savjetovatelj želi „klijentu predložiti različite mogućnosti glede odnosa s drugim ljudima, postupaka ili planiranja“ (Hackney i Cormier 2012: 35), može to učiniti davanjem informacija o različitim dostupnim uslugama.

Koliko su napredne verbalne vještine zastupljene u radu odgajatelja u Hrvatskoj valjalo bi tek istražiti. Isto tako, zanimljivo bi bilo prikazati način  na koji odgajatelji shvaćaju napredne verbalne vještine i koliko to shvaćanje odstupa od prikaza prema Hackney i Cormier. Prema privatnim saznanjima, ove su vještine rijetko ili nikako osviještene u radu odgajatelja u Lijepoj Našoj, što ne znači da će se taj broj neće kroz određeno vrijeme povećati do zavidne razine.

 

 

Literatura

 

Agencija za odgoj i obrazovanje: Razvoj komunikacijskih vještina prema http://www.azoo.hr/images/AZOO/Ravnatelji/RM/RAZVOJ_KOMUNIKACIJSKIH_VJESTINA_-_PRIRUCNIK_TEORIJSKI_MODUL.pdf, 29.12.2016.

Aladag, M. (2013) Counseling Skills Pre-Practicum Training at Guidance and Counseling Undergraduate Programs: A Qualitative Investigation prema http://files.eric.ed.gov/fulltext/EJ1016669.pdf, 30.12.2016.

Debelić, M. (2012) Odgajateljeva percepcija potrebnih kompetencija za savjetovanje roditelja / diplomski rad. Rijeka : Učiteljski fakultet.

Hackney, H. L., Cormier, S. (2012) Savjetovatelj – stručnjak : procesni vodič kroz pomaganje. Jastrebarsko : Naklada Slap.

Janković, J. (2004) Savjetovanje – psihodinamski pristup. Zagreb : Et cetera.

Kordić K. (2013)  Komunikacijske vještine odgajatelja u savjetovanju roditelja / diplomski rad. Rijeka : Učiteljski fakultet.

Kraljević, R. (2007) Savjetovanje roditelja djece s posebnim potrebama: mogućnosti i prepreke. S vama, Hrvatska udruga za stručnu pomoć djeci s posebnim potrebama, 6, 71-78.

Marot, D. (2005) Uljudnost u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji prema http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=7131, 30.12.2016.

Nelson-Jones, R. (2007) Praktične vještine u psihološkom savjetovanju i pomaganju : opis modela savjetovanja o životnim vještinama i vježbe za njegovu primjenu. Jastrebarsko : Naklada Slap.

Skočić Mihić, S., Lončarić, D.,  Kolombo, M., Perger, S., Nastić, M., Trgovčić, E. (2014) Samoprocijenjene kompetencije studenata učiteljskog studija za rad s djecom s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama, prema http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=204680, 30.12.2016.

Skočić Mihić, S., Blanuša Trošelj, D., Katić, V. (2013) Odgojitelji predškolske djece i savjetodavni rad s roditeljima prema http://hrcak.srce.hr/166207, 30.12.2016.

Smaby M. H., Maddux C. D. (2010) Basic and Advanced Counseling Skills: Skilled Counselor Training Model. Bermont : Brooks/Cole, Cengage learning.

Vračić, I. (2007). Priručnik za savjetodavni rad roditelja djece s posebnim potrebama s drugim roditeljima djece s posebnim potrebama, prema http://www.ucilisteidem.hr/Dokumenti/RODITELJI_ZA_RODITELJE_201216181327.pdf, 30.12.2016.

Zrilić, S. (2010) Kvaliteta komunikacije i socijalni odnosi u razredu prema http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=174490, 30.12.2016.

[1] Psihoterapija obično uključuje mijenjanje temeljne strukture ličnosti, što znači da ide “dublje” od savjetovanja. U psihoterapiji se veći naglasak stavlja na ozbiljnije emocionalne probleme i može se reći da je psihoterapija svojevrstan “rekonstruktivni zahvat”. S druge strane ciljevi savjetovanja su ograničeni, uglavnom su usmjereni na poticanje rasta i razvoja ličnosti i više se odnose na trenutnu situaciju osobe. Savjetovanje često ima i edukativnu funkciju i pojedincu pomaže da bolje funkcionira u određenim životnim ulogama.

[2] Vidi plan i program RiPOO na http://www.ufri.uniri.hr/files/nastava/121016_Opis_predmeta_za_izvedbeni_plan_nastave_2016_-2017__dRPOO_IZMJENE.pdf, 30.12.2016.

[3] http://www.azoo.hr/images/AZOO/Ravnatelji/RM/RAZVOJ_KOMUNIKACIJSKIH_VJESTINA_-_PRIRUCNIK_TEORIJSKI_MODUL.pdf, 29.12.2016.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s